pariz
Francuska

Nedelju dana u Parizu – muzeji, makaronsi i crvene tende kafića

Kako smo proveli sedam dana u Parizu?

U prethodnom tekstu sam vam opisala kako smo organizovali odlazak do tamo i koliko je sve koštalo, a sada malo o samom boravku tamo. Dok smo stigli i smestili se, već je bilo veče, pa smo rešili da prošetamo, kiša je padala pa prestajala, pa opet padala, što je normalno vreme za Pariz u oktobru. Bilo je toplo, bez obzira na kišu.

Uhvatili smo krug pored Sene, prošetali po Latinskoj četvrti, popili po čašu belog vina da se malo priberemo i shvatimo da smo u Parizu :) Odmah u oči upadaju crvene tende na kafićima, kojih ima puno na ćoškovima i na raskrsnicama, kao i to da su stolice okrenute ka ulici, tako da dok pijete kafu, ne gledate u svog sagovornika, nego u prolaznike.

Pariz10

Drugog dana, kako bismo imali bolju sliku gde smo i šta smo, rešili smo da odemo na besplatnu pešačku turu. Te ture su fantastična stvar i postoje u mnogim gradovima. Otkrila sam ih slučajno na netu, videla raspored tura za Pariz i rešila da bi trebalo tako da se prvo upoznamo sa gradom da bismo dobili neku osnovu i nastavili dalje sami.

Tura je bila odlična, nas desetak iz celog sveta je hodalo ulicama Pariza oko 4 sata, sa lokalnim vodičem koji je pričao na engleskom jeziku. Rekao nam je kako da uđemo u Luvr, a da ne čekamo (čitajte dalje), kako Parižani ne vole piramidu ispred Luvra jer misle da narušava izgled grada, kako su konobari neljubazni prema svima, a ne samo prema turistima i to je jednostavno tako i nema tu mnogo mudrosti. Ture su besplatne, ali je red da se na kraju vodiču da neki bakšiš. Naš vodič je bio fantastičan i pun energije pa smo mu dali po 10 EUR bakšiša. Vodič je toliko bio ljubazan da je išao da nam kupi karte za vožnju Senom! Kako smo bili mrtvi umorni od šetnje i već dobro gladni, nismo ništa više planirali za taj dan.

 walking tour

Trećeg dana smo imali karte za Ajfelov toranj. Kada ste smešteni u stanu, onda ujutru idete do pekare (a tamo ne znate šta biste pre kupili) i do prodavnice po doručak i voće pa imate utisak kao da tu i živite. Komšije već počinju da vam se javljaju na hodniku, a na kasi vam se obraćaju na francuskom. Nekako smo sad već imali uvid u to gde smo i šta smo i već se skroz opustili.

Za Ajfelov toranj odvojite par sati kako biste uživali u pogledu. Imajte u vidu da morate da poštujete vreme ulaska naznačeno na ulaznici i da su svuda gužve. Malo ćete se gurati sa drugima dok ste na tornju, ali to je i očekivano. Ali pogled odatle vredi svaki dinar. Ceo Pariz je ispred vas. Ima dva nivoa, prvo se ide mini-žičarom do drugog nivoa, a zatim liftom do vrha. Imate onda male stepenice od samog vrha (dela koji nije ograđen staklom).  Ostavite dovoljno vremena za svaki nivo i fotografišite kao ludi :) Još ako je lep dan i vedro, biće vam kao na filmu!

Taj deo grada oko Ajfelovog tornja nije nešto naročito živ u smislu restorana i kafića, pa dok smo se vraćali sa obilaska tornja, prošli smo niz Marsova polja i onda išli bez plana do prvog kafića da popijemo kafu i da odmorimo. Sećam se da smo tu platili 6 EUR za kapućino i da smo bili u šoku. Iz nekog nepoznatog razloga, kapućino je jako skup u Parizu, mnogo više od drugih vrsta espresso kafe. Kada sam to konačno shvatila, počela sam da naručujem espresso sa mlekom ili samo kažem “kafa sa mlekom”, jer je razlika u ceni velika, a kafa skoro pa ista.

paris 12

Onda smo odatle napravili plan da obiđemo taj deo grada oko tornja. Iako odozgo izgleda sve blizu, u realnosti nije tako. Išli smo prvo do “Doma Invalida” (Les Invalides), kompleksa koji je nekada bio dom ranjenim vojnicima s kraja 17.veka. Ovaj veliki kompleks sadrži i vojni muzej i crkvu u kojoj je sahranjen čuvani Napoleon Bonaparta. Nastavili smo zatim preko najlepšeg mosta u Parizu, mosta Aleksandra III. Tu treba zastati i diviti se pogledu na Senu i na njene romantične mostove. Dalje smo išli ka Jelisejskim poljima, šetali čuvenom ulicom Champs-Élysées, naravno obišli par radnji, a onda već umorni i gladni ugledali neku piceriju i seli da odmorimo. Kako nismo imali neki spisak restorana za Pariz, a grad je takav da te brzo iscrpi, sedali smo gde god nam se učini da su cene pristojne i gde nam se dopadne ambijent. Grad je zaista veliki i ima dosta da se hoda, a podjednako je lepo uživati u aktivnim obilascima, kao i u momentima kada se samo sedi na kafi, gleda u prolaznike i upija atmosfera grada.

Zatim smo nastavili dalje, do Trijumfalne kapije. Naravno, ni u ludilu ne pokušavajte da pretrčavate preko kružnog toka, već koristite podzemni prolaz. U tom prolazu se i nalazi blagajna za kupovinu ulaznica za Trijumfalnu kapiju. Nismo išli na vrh kapije jer smo prethodno već bili na Ajfelovom tornju pa smo to ostavili za neki sledeći put. Kada se nađete kod Trijumfalne kapije, putevi se tu razdvajaju u različitim pravcima, mi smo odlučili da idemo Hausmann bulevarom jer smo čuli da se tu nalaze dve velike i poznate robne kuće – Galeries Lafayette i Au Printemps. Dok smo došli do njih već je bilo skoro 20h i nismo ni ušli jer su se zatvarale. Baš nam je bilo žao, ali ostavili smo i to za drugi put.

paris 13

Četvrti dan – to je bila nedelja, dan za muzeje. Znali smo a će biti gužva, poneli smo vode sa sobom i odmorni krenuli u obilazak. Kao što sam već navela, vodič nam je rekao da nikako ne ulazimo u Luvr kod piramide, već da uđemo iz ulice Rivoli, uđete na ulaz za tržni centar Carrousel du Louvre, i kada ste spustite pokretnim stepenicama tačno dolazite do obrnute piramide. Tu je odmah ulaz u muzej gde nije bilo gužve i gde smo ušli odmah, čak i na dan kada je besplatan ulaz! Napomena: Luvr ne radi utorkom! Luvr sam po sebi zahteva neku pripremu kod kuće. Toliko je veliko, pomalo komplikovano za snalaženje i tolika je gužva unutra, da ćete izludeti ako ne bude znali kuda idete i šta želite da vidite. Mi smo imali neki okvirni plan u skladu sa interesovanjima i po njemu smo išli. Luvr mi je ostao u sećanju kao veoma naporan. Da li zbog ogromne gužve i žamora, nedostatka svežeg vazduha i previše svega odjednom, nekako sam u jednom trenutku shvatila da ne mogu više da boravim u tom prostoru i da moram na svež vazduh (to je bilo posle oko 4 sata aktivnog obilaženja).

paris 14

Samo smo pretrčali preko mosta, i shvatili da moramo makar kafu da popijemo pre nego što pređemo u Orsej. Seli smo u jedan od kafića na ćošku da se malo presaberemo, ali kako je bila trka sa vremenom jer je Orsej radio samo do 18h, nismo mogli mnogo da se opuštamo. A ispred Orseja red koji vijuga i do sledeće ulice. Shvatam u jednom trenutku da, ako budemo čekali red, nećemo ući nikad. Rešim tu da presečem red na kvarno. Da, znam da je glupo i da nema smisla i da je nekulturno, ali to je bio jedini način da uđemo. Ubacimo se mi u red na kvarno i uspemo da uđemo na vreme.

A unutra – raj! Potpuno drugačija atmosfera od Luvra! Vedro, svetlo, prijatno. Zgrada Orseja je inače zgrada nekadašnje železničke stanice, što ćete i primetiti po velikim časovnicima. Tu smo stvarno uživali, iako smo imali samo dva sata za obilazak. Ima čak i kafić na poslednjem spratu i malu terasu sa divnim pogledom na Pariz. Bilo bi mi zaista žao da smo propustili Orsej!

Orsej

Peti dan – rešili smo da idemo u Marais arondisman (jevrejska četvrt) i da idemo malo u shopping. Kako su nas muzeji prethodnog dana zaista iscrpeli, morali smo malo da se “iskuliramo”. Marais je lep deo sa uskim ulicama, što nije tipično za Pariz i čuli smo da je tu najbolji falafel u gradu. Našli smo i divne male prodavnice u kojima smo kupili čajeve božanskih mirisa, kao suvenir iz Pariza. Za shopping je odlična Rue de Rivoli. Ulica je zaista velika i ima raznih prodavnica i tu se nalaze nama poznate robne marke, tipa H&M, C&A i moj omiljeni The Body Shop. Kafiće za hranu i klopu smo nalazili u bočnim ulicama, jer je u njima manja buka i bilo je mnogo prijatnije.

marais

Šesti dan – pošto smo bili smešteni veoma blizu čuvenog groblja Pere Lachaise, rešili smo da ga obiđemo jer su tu sahranjeni Oskar Vajld i Džimi Hendriks. Groblje je zaista ogromno, lepo sređeno i dostojanstveno. Kako se nalazi na uzvišenju, ima divan i neki pomalo setan pogled na grad.

Odatle smo metroom otišli na Monmartr. Sišli smo na ozloglašenoj stanici Pigal, koje sam se plašila jer sam čula kako je to glavno mesto za prostituciju, dilere i sl. Sve vreme sam kraičkom oka osmatrala okolinu dok smo išli ka Monmartru. Ništa nam se nije desilo, nisam ni primetila ništa strašno (možda je noću gore). Ulica je puna sex shopova i sl. zanimacija, slikali smo se ispred Mulen Ruža i zatim uhvatili mini-žičaru do vrha brda. Za žičaru važi karta za metro, tako da ne morate da kupujete neku posebnu kartu. Kada dođete na vrh i pogledate grad sa stepeništa ispred crkve Sacre Coeur, shvatite koliki i kakav se grad nalazi ispred vas. Pogled nije ništa manje impozantan nego sa Ajfelovog tornja. Sam Monmartr je predivan i prepun galerija, poslastičarnica, raznih prodavnica suvenira i naravno turista. Makaronsi se prodaju na svakom koraku, kao i portreti, razne vrste slika, fotografija i sl. Dok smo sedeli na kafi, slučajno je pored nas sedeo slikar iz Srbije koji sada živi tamo (da, svet je mali), tako da smo i sa njim malo proćaskali.

monmartr

Odatle smo se spustili do dela gde je Sorbona, gde smo i ručali i malo odmorili. Taman je bilo vremena da odmorimo do noćne vožnje Senom. Brodovi kreću u podnožju Ajfelovog tornja i ima ih puno. Naša vožnja je bila noćna, malo je bilo hladno na brodu jer je duvalo, ali nije strašno, ko nam je kriv što smo seli u otvoreni deo. Dobijate i slušalice dok se vozite tako da vam je sve vreme jasno pored koje građevine prolazite i šta vidite.

Ispred Sorbone

Sedmi dan – odmah smo se uputili u predivan Luksemburški park kako bi ga videli dok je lepo vreme i dok je dan. Divno sređen park, sa kockasto potkresanim krošnjama drveća (to ćete primetiti i u ostalim parkovima). Divno mesto za šetnju, odmor, mali piknik i mentalni chill-out.

Odatle smo nastavili ka jednoj od najupečatljivijih građevina u Parizu po mom mišljenju, katedrali Notre Dame de Paris. Njoj smo se divili još prve večeri kada smo došli i stalno smo joj se divili spolja, a sad smo došli da je vidimo iznutra i na miru. Ulaz se ne plaća, crkva je prelepa i elegantna i spolja i unutra i ima taj gotski stil katedrala koji mi se dopada gde god da ga vidim (kao na primer u Pragu). Obišli smo krug unutra, napravili par fotografija i malo seli na klupice kako bismo upili atmosferu. Oseća se neki grandiozni “vibe” na tom mestu i neka jaka energija. Ako želite da se popnete na tornjeve, morate da dođete do 16h (to se plaća). Mi smo nažalost zakasnili i nismo se popeli, a baš smo želeli. I to je ostalo za sledeći put.

Not.Damme

Tog dana smo i prvi put kupili makaronse. Da, tek tada! Ima ih na svakom koraku, u svakoj pekari i dok smo šetali naišli smo na slatku pekaru, ušli i rešili spontano da tu kupimo kutiju sa par makaronsa. Bili su meki, fini, hrskavi, ukusni i divno su mirisali.

Već smo sada bili pomalo umorni pa je došlo vreme za pauzu. Rešili smo da odemo do dela grada gde je muzej Pompidu jer smo čuli da u tom delu ima puno restorana i kafića, a i hteli smo da vidimo kako izgleda taj muzej moderne umetnosti, makar spolja. Odmah tu smo slučajno videli i srpski kulturni centar i brzo našli puno malih ulica sa kafićima i restoranima gde smo odmorili uz kaficu i klopu. Odatle smo nastavili ka novijem, poslovnom delu grada – La Defense. To je moderan poslovno-stambeni deo, sav u staklu, nije posebno spektakularan , verovatno zbog toga što se ne oduševljavam tim modernim high-tech zgradama.

pompidu

Osmi dan – vreme za povratak kući. Spakovali se i krenuli ponovo do Port de Mallot stanice odakle nam ide shuttle bus do aerodroma.

I kakav je taj Pariz? Da li je najlepši grad na svetu? Sad kada je prošlo skoro godinu dana od tog puta, mogu da kažem da bih opet otišla, ali samo da se šetam i da uživam. Bez pritiska da moram tamo ili ovamo, bez stresa da stignem negde u određeno vreme. Pariz je grad velikih bulevara (lično više volim uske ulice, kaldrmu i male trgove sa fontanama kao u Rimu), grad predivne arhitekture sa elegantnim velikim prozorima u stanovima, malim liftovima i uskim spiralnim drvenim stepenicama, grad vina, baget hleba, makaronsa, eklera i creme brulee-a. Muzeje i umetnost i da ne pominjem, jer bi samo za obilazak muzeja trebalo da se ide više puta tamo.

Ima puno emigranata, ogromne hodnike metro stanica, gde vam se čini nekad da je bolje da idete peške par stanica nego gore-dole po hodnicima metroa. Ima i delove grada u koje nismo zalazili, takozvana “geta”. Nismo videli mnogo toga, jer nedelju dana nije dovoljno. Na primer, nismo stigli da odemo u Versaj. Iako smo mislili da ćemo imati vremena, na licu mesta smo shvatili da ipak nemamo i da svi obilasci traju duže nego što smo planirali. A i nije poenta putovanja samo da se juri od jedne znamenitosti do druge. Treba i malo šetati bez plana, kao i sedeti na kafi i samo odmarati.

Nažalost, nismo imali snage ni za noćni život. Pošto smo ceo dan bili napolju i hodali kao da noge nisu naše, uveče bismo mrtvi umorni dolazili u stan i nismo imali snage da izlazimo po klubovima i barovima, iako bih volela da sam videla makar deo noćnog života grada, jer mi se čini da bi mi tek tada slika o gradu bila kompletna. Jedino što smo uspeli da vidimo bio je deo oko trga Bastilja, jer nam je tu blizu bio i smeštaj i taj deo je veoma živ noću i pošto je bilo par toplih večeri, sećam se da su ljudi i dalje sedeli napolju.

Na stepenicama

Mnogi ljudi odlaze u Pariz sa ogromnim očekivanjima. Japanci, koji su pored Amerikanaca sigurno najčešći posetioci Pariza i ima ih na svakom koraku toliko da to počinje pomalo i da vas nervira kada ste tamo, čak su razvili i takozvani “pariski sindrom” – razočaranje usled prevelikih očekivanja izazvanih romantičnim filmovima i dobrom reklamom i nekom nametnutom reputacijom grada.

Trebalo bi ići sa namerom da se uživa. Previše planiranja i trčanja oduzima draž gradu koji dosta ima da ponudi. Idealno bi bilo da imate nekoga tamo da vam malo pokaže i neka lokalna mesta koja nisu lako dostupna običnim turistima. I to ćemo neki sledeći put.

Za kraj bih navela mojih par najupečatljivijih utisaka iz Pariza:

  • Katedrala Notre Dame
  • Muzej Orsej
  • Mostovi na Seni
  • Pogled sa Ajfelovog tornja
  • Arhitektura grada (balkoni, prozori i visina zgrada)
  • Stepenice ispred crkve Sacre Coeur na Monmartru
  • Crvene tende kafića i stolice okrenute ka ulici