featuredSG
Gosti na blogu

Serra Grande – kroz prečice i šumarke do idiličnih plaža

Pravi duh Baije možete da doživite u manjim mestima gde vlada normalan ritam bajanskog života.

Tu vreme teče lagano i opušteno. Toliko lagano i opušteno da vam se čini da ste po ceo dan pospani. Po tome je narod sa Baije široko poznat.

Sera Grande (Serra Grande) je bilo moje krajnje odredište na kom sam provela najviše vremena. Tu se nalazi Centar kapoeire angole Barakao d’Angola (Barracão D’Angola), nešto nalik na naš Centar kapoeire angole u kom držim časove, samo u daleko razvijenijem obliku.

SG 01

Vode ga majstori Kabelo i njegova žena Tiza. Iako još uvek u izgradnji, Barakao je dobio odlikovanje kulturnog centra. Mesto puno duha i inspiracije, dobre kapoeire, afro plesova, perkusija. Centar okupljanja lokalnog stanovništva, ali i ljudi iz svih krajeva sveta privučenih kapoeirom, kao ja, ili perkusijama. Ne samo obični ljubitelji već i vrhunski majstori i muzičari. Tako sam se našla u društvu Brazilaca, Meksikanaca, Amerikanaca, Izraelaca, Rusa, Mađara, Španaca, Argentinaca, Turaka i ostalih.

U centru grada se nalazi trg koji uveče postaje glavno mesto okupljanja i druženja. Jednom mesečno tu se održava festival sa raznovrsnim programom i tezgama na kojima se prodaju ručni radovi. Zaboravite na društvene mreže jer internet ovde i onako ne funkcioniše najbolje. Signal telefona malo imate, a često i ne. Umesto toga, prepustite se prirodi, kišnoj šumi koja pokriva ceo kraj, sunčanim plažama koje su na 10 minuta busom od centra grada, stalnom druženju, ćaskanjima, razgovorima uživo.

SG 07

Ako provodite vreme u velikom društvu kao ja, pripremite se na česte vožnje u gepeku džipova ili karavana. To je pravi doživljaj jer su im ulice poznate po dubokim rupama koje lokalci uglavnom vrlo umešno zaobilaze… uglavnom. Duh ovog mesta me podsetio na Srbiju više nego druga mesta. Imali smo jedan auto koji sam obožavala, liči na auto Nika Slotera. Potpuno se raspada, pali samo na gurku. Kad se voziš njim, računaš da ćeš završiti u nekom jarku gurajući ga uzbrdo jer nisi uspeo da ga upališ gurajući ga nizbrdo.

SG 02

Bila sam smeštena na Kabelovoj i Tizinoj fazendi Ouroverde (Zeleno zlato) usred kišne šume. Do fazende vodi zemljana staza koju u jednom delu preseca rečica. Ne možete da je zaobiđete i nema most, već morate da gazite kroz nju. Fazenda je mesto na kom vidite pravu moć prirode, gde rastu palme, kokosi, banane, kakao. Cela obala je poznata kao obala kakaoa. Ono što vas potpuno zapanji su boje biljaka, cveća, pa čak i ptica – zelena, žuta, crvena, tirkizna. Treba da doživite da uživo slušate zvuk kišne šume. Svi ti cvrčci, bubice i ptice, neki noćni zvuci za koje su mi kasnije objasnili da su majmunčići.

SG 03

Imali smo kao izbor za kupanje i prelepo jezero na fazendi. Napravili su ga tako što su izgradili branu na rečici. S druge strane brane je prelep vodopad koji vam ujedno služi i kao prirodna tuš kabina. Voda je mutnjikava u svim rekama. Prvi put kad sam ulazila u vodu, pomislila sam šta bi mi roditelji rekli da me sad vide. Ali svi se tu kupaju, pa sam morala da pokažem šta je hrabrost pravog Srbende.

Voda je topla i u rekama i u moru. Od sunca dobijete savršenu boju i obavezno koristite kremu. Zbog mog bledila koje je izbijalo oči ostalim posetiocima plaže, u šali su me zvali mleko. Kad sam malo uhvatila boje, bila sam kafa s mlekom.

Jesam li pomenula već da su ljudi divni?

Najbliža plaža je Prainja (Prainha). Nije preporučljiva za kupanje, ali ima fantastičan pogled. Na 15 minuta od centra proteže se plaža duga 40 km, između Sera Grande i grada Iljeusa (Ilhéus). Ima jake struje i velike talase, pa pratite liniju do koje idu lokalci i ne idite dublje, znaju oni zašto. Struju osećate dok vam izvlači pesak pod nogama.

SG 05

Život se odvija tu, u baru na plaži. Ispod pletene nadstrešnice sa kokosom, pivom ili kaipirinjom u ruci. U blizini se nalazi i mesto Itakare (Itacaré) u kom su neke od najlepših plaža. Ima i zavučenih plaža, pa morate da prođete šumskim stazama da bi se ispred vas odjednom pojavio plavi horizont i nestvaran prizor.

Prvi put kad vidiš zvezdano nebo na južnoj hemisferi, dobro ga upamtiš.

Uveče i noću bude hladnjikavo. Noću uvek pada kiša, ne zove se džabe kišna šuma. Ima puno komaraca i zaštita je obavezna. Treba da obratite pažnju na bubice. Prvih nekoliko dana nakon dolaska imala sam utisak da sve u toj šumi hoće da me pojede. Upozorili su me da se ne naslanjam na drveće i da ga ne grlim, na moju žalost. Kažu da se ovde nasloniš na drvo i termiti te pojedu. Sve bude u redu ako koristite sredstva za zaštitu od insekata. Ipak i pored toga, nemojte da grlite drveće i ne hodajte bosi. Opasno je zbog infekcija. Ako mislite da to nije ništa strašno i da sigurno možete i bez sredstva, završićete sa izujedanim nogama od komaraca i mušica… kao ja.

SG 04

Hrana na Baiji je izuzetnog ukusa. Za doručak smo jeli male kifle sa veoma ukusnim puterom koji se topi u ustima uz puno voća. Osnova ručka su i dalje pirinač i pasulj, ali uz to imate i razne kombinacije voća i povrća. Na Baiji je dostignut savršen spoj slatko-slanog ukusa uz dodatke od voća ili slatkog krompira koji odlično idu uz pirinač i pasulj. Mukeka, riba, meso, sve je savršeno pripremljeno. Čak i u ovom malom mestu ima restoran sa hranom na kilo.

Picerije izbegavajte u Brazilu, ali ako se uželite evropske kuhinje, ovde se nalazi izvrsna picerija koja nudi pravu italijansku picu. Uveče svi vole da jedu tapioku (tapioca). Nešto nalik na palačinke pravljene od brašna mandioke sa slanim ili slatkim punjenjem po želji. Imate kao izbor i izvrsnu vegeterijansku hranu u lokalnom restoranu. Ako ne jedete ljuto, niste dostojni izvrsne ljutenice koju prave od najljućih papričica u ulju. Imate izbor između različitih jačina i svi jedu ljuto. Ne budite Marsovac. Jede se i izuzetno zdrav asai (açaí). Piju se prirodno ceđeni voćni sokovi, pivo, kaipirinja.

Smeštaj možete da nađete u šumi ili uz more. Najbliži veći grad je pomenuti Iljeus koji ima i aerodrom. U Sera Grande se nalazi i osmatračnica za koju kažu da ima najlepši pogled u Baiji. Gostoprimstvo u ovom malom mestu je neverovatno. Tu sam dočekala Novu Godinu na plaži, svi u belom uz more. A onda opet prežderavanje, za divno čudo. Ne treba vam puno vremena da steknete prijatelje ili „obožavatelje“, maltene je dovoljno da se pojavite. Mada je i domaća rakija koju sam donela verovatno malo pomogla.

Svako vas zove u svoju kuću da vas ugosti. Vode vas svuda, na plažu, do grada, na događaje. Ako si tu, s njima si. Preko dana smo bili u Barakau uvek u nekim aktivnostima ili na plaži. Uveče bismo produžili do trga gde kreće noćni život na ulici ili žurka u piceriji.

SG 06

Toliko vas okruženje i način života osvoje, da vrlo brzo počnete da se osećate kao da ste oduvek bili tu.

Tekst i foto: Aleksandra Minić, Centar kapoeire Angole