featured
Afrika

Najrobi – mi stižemo, Obama odlazi

U Najrobi smo stigli posle veoma dugog leta. Iz Budimpešte preko Dubaija, gde smo čekali let 12 sati (noću), neispavani i preumorni sleteli smo u Najrobi. Let Dubai – Najrobi trajao je oko 6 sati. Toliko je bilo hladno u avionu da sam obukla sve što sam imala u ručnom prtljagu i pokrila se onim njihovim ćebetom i opet sam se smrzla.

Da ne govorim o tome koliko je ledeno bilo na aerodromu u Dubaiju, posebno kada tamo treba da provedete celu noć. Tu su se neki iz grupe ozbiljno i prehladili što ih je držalo i dalje tokom puta. Od svih bolesti kojih se plašimo kada idemo u Afriku, nikome ne pada na pamet ta “sitnica” koja se zove ledeni aerodrom. Obavezno poneti duks dugih rukava sa kapuljačom, neki šal ili maramu i nikako bosi, to vam je moj savet.

Sleteli smo. Interesantno je bilo što se baš tada Barak Obama vraćao iz posete Keniji, pa smo morali na aerodromu da sačekamo njegov odlazak pre nego što smo napustili zgradu. Inače, avion je bio prepun Kenijaca, uglavnom poslovnih ljudi koji su sa velikim interesovanjem na ekranima sedišta pratili Obamine govore tokom posete Keniji i videlo se koliko su ponosni na njegovo poreklo. Pored mene je sedeo ljubazni Kenijac sa kojim sam ćaskala, dobila sam čak i broj telefona :) Ako zatreba :)

Čekao nas je kombi sa oznakom lokalne agencije jer se tamo u stvari sve aktivnosti odvijaju preko lokalnih agencija. Na izmaku snaga razgledam grad i okolinu kroz prozor i samo razmišljam kako se nadam da ima makar malo tople vode u hotelu i da ću uspeti da se odmorim da bih mogla da upijem atmosferu grada.

Deo grada gde nam je bio hotel Sunrise delovao je malo čudno i napušteno – da li je ovde bezbedno, bila je moja prva misao. Bila sam pomalo zastrašena pričama kako Najrobi u stvari stranici zovu “Najroberi” (robbery (eng.) – krađa) i kako je grad poznat po krađama. Takve stvari treba znati, ali ne treba dozvoliti da vas strah parališe. Opreznost da, panika i paranoja ne.

ulica1

Uspela sam da se odmorim, isprskala sobu i sebe Autanom protiv komaraca za svaki slučaj i izašla. Nakon napornog i mučnog dogovaranja grupe na temu gde ići na večeru, napokon smo se nekako podelili i krenuli. Idemo, a ne znamo gde ćemo. Ima tu iznad jedna velika ulica, pa ćemo tu naći. Idem bez torbe i aparata, novac mi je moneybelt-u (skrivenom novčaniku oko struka), telefon u džepu.

Prolazimo pored neke okretnice mini buseva, odnosno kombija. Ti lokalni mini busevi su kao pokretne diskoteke. Iz svakog trešti različita muzika i svaki ima svoju šaru. Ovi kombiji se zovu matatui i jako brzo se kreću ulicama grada. Vrata nisu baš uvek zatvorena, pa vam iz njih mašu i nešto pričaju, verovatno pitajući da li nam treba prevoz.

bus

Čini mi se da nas uporno gledaju na ulici dok prolazimo onako zbunjeni tražeći neko mesto gde bismo mogli da jedemo. Ili mi previše napadno gledamo njih, pa je ovo samo prirodna reakcija? Odmah shvatamo i da je prelazak ulice prava avantura i da klasično pretrčavanje ne bi trebalo praktikovati!

ulice grada

Dolazimo do nekog restorana koji nam deluje OK, ulazimo na sprat. Lokalci tu jedu, vidimo odmah, super, ješćemo nešto lokalno! Sa TV-a preglasno se čuje neki kviz, svi gledaju dok jedu. Deluje čisto, a mi smo već dobro gladni pa naručujemo hranu. O tome šta smo sve jeli u Africi napisaću detaljno u posebnom tekstu.

Preslatko dete sa iscrtanim licem mi odmah zapada za oko u restoranu i htela bih naravno da fotografišem telefonom. Ne smem bez dozvole roditelja, pa prilazim majci koja pristaje da slikam i da joj pošaljem slike preko Bluetooth-a :)

decak

Nakon što smo se malo okrepili, vraćamo se u hotel, opet pored one okretnice gde deluje toliko haotično i bučno, a opet se čini da svako zna kuda ide. Ulazimo i u neke potpuno prazne ulice, gde primećujem puno automobila u kojima sede po dva muškarca. Šta rade ovi ljudi? Jesu li policajci, dileri droge ili samo momci iz kraja? Ko zna.

Za sutradan je planiran obilazak grada i tek ću tada shvatiti zbog čega će mi Najrobi ostati u jakom sećanju i zbog čega bi u stvari i trebalo posetiti ovaj grad. O tome ću u narednim tekstovima posvećenim Najrobiju.

Više fotografija iz glavnog grada Kenije pogledajte u Galeriji.