Cover
Australija

Prvi utisci iz Melburna

Želela bih da započnem ovaj tekst velikim izvinjenjem što ste čekali skoro dva meseca na ovaj tekst. Kao što znate, nalazim se na Master studijama u Melburnu. U tekstovima koje ću vam odavde pisati, pričaću vam o tome kako sam ovde došla, ko mi je neizmerno pomogao u tom procesu, kako su protekli prvi dani i meseci i koji su planovi za dalje.

Prenosiću vam detalje o životu u Australiji, moje utiske i impresije, kulturološke razlike i slično. Takođe, pisaću i o studiranju u inostranstvu i razlikama u obrazovnim sistemima. Vas pozivam da u komentarima pišete sve što vas zanima o Australiji i Melburnu, a ja ću pokušati da vam pomognem i pružim adekvatne informacije, u skladu sa onim što znam.

Flinders

Zašto Australija ili “Dobro bre, jesi li mogla nešto dalje?”

Mogla sam, tu je i Novi Zeland. :) Šalim se, Novi Zeland nisam uzimala u razmatranje.

Odluka da dođem u Australiju nije došla preko noći. Verovatno kao ni jedna ovako velika životna odluka. Krene prvo kao ideja, kao želja koja tinja polako, dok se ne razbukti u toliko veliku vatru i energiju da je više ne možete ugasiti, čak i da hoćete. Ne mogu je ugasiti ni pitanja kao što su: Kako ćeš tamo sama? Šta ti fali ovde pa ideš? Ne znam što ideš kad ovde dobro živiš? Šta ćeš da radiš tamo? Koliko ćeš da ostaneš? Šta ćeš ako ti se ne sviđa? Kako ćeš bez porodice i prijatelja? Biće ti teško.

Sva ta pitanja rešetaju vas kao da stojite pred streljačkim vodom, dok hrabro izgovarate rečenicu “Hoću da idem u Australiju.” Ljudi oko vas, nesvesni činjenice da nemate odgovor ni na jedno od ovih pitanja, gledaće vas čudno dok sležete ramenima i odgovarate:

Osećam želju da odem. Želim da promenim sredinu, život, svakodnevnicu. Želim nešto novo. Nešto drugačije. Rad na sebi i napredak. Promenu energije oko sebe. To što imam koliko-toliko OK život u Srbiji, ne znači da treba u Beogradu da provedem ceo svoj život. I šta je uopšte definicija dobrog života? Moje mišljenje je, da je to unutrašnji osećaj zadovoljstva i pripadnosti sredini. Znate li onu pesmu “There is no place I would rather be?” Pronaći takvo mesto na ovoj planeti je sreća. Uspeh se ne meri nekim cool nazivom zanimanja na vizit karti i primanjima jedva iznad proseka, već isključivo unutrašnjim osećajem da se nalazite upravo tamo gde treba.  I ne, ne znam kako će mi se dopasti, kako ću bez ljudi sa kojima sam se smejala svakoga dana i kako ću se tamo sama snaći. Ali znam da moram da probam. I da moram da pratim unutrašnji glas koji kaže – Idi. Biću spremna na svaki ishod koji mi život donese.

A zašto baš Australija? Da li prihvatate jednostavan odgovor koji glasi – nešto me vuklo da ovde dođem. Sama ideja boravka u Australiji delovala mi je uzbudljivo, nepredvidivo i avanturistički. A to je dovoljno da se u meni upale sve nomadske lampice i da sva čula budu usmerena ka kretanju. Želela sam englesko govorno područje i da budem pored mora. More je možda i presudilo u odnosu na zemlje kao što je Kanada, na primer. Ništa ne može da zameni more. Znam da me veliki broj vas sada u potpunosti razume :)

more3

Kako na Master studije u Australiju

U Melburn sam došla 15. jula 2016. godine na Master studije iz Odnosa s javnošću i komunkacija. Pisaću vam detaljnije o samom masteru, opcijama za studiranje ovde i stipendijama u narednim tekstovima.

Od odluke da se krene u proces do realizacije proteklo je par meseci, tokom kojih sam imala ogromnu pomoć agencije, od koje sam dobila potrebne informacije, savete, prijateljsku i stručnu pomoć i neizmernu moralnu podršku. Ako budete kretali u ovakvu avanturu, svaka informacija je dragocena i zlata vredna, posebno zbog potpuno drugačijeg načina studiranja i života ovde. Puno informacija o tipovima viza, studijama i uslovima za život u Australiji našla sam i na njihovom blogu Budi kengur, koji vam uvek može služiti kao osnovni izvor informacija, novih vesti o vizama i aktuelnostima.

Sistem studiranja je potpuno drugačiji – u smislu da je efikasniji, praktičniji i sprema vas direktno za posao. Sve što se nauči odmah se primenjuje na aktuelne situacije i kompanije. Teorije ima, ali je jako malo, i takođe se izučava kroz primere. To je moj prvi utisak nakon dva meseca studiranja ovde. Trebalo mi je vremena da se naviknem na ovakav način učenja, dolazeći iz sredine kao što je Srbija. Verovatno da se ovom sistemu ne čude studenti iz zemalja kao što su Amerika ili Kanade, ali za nas je potpuno nov.

O samom gradu, sitnicama kojima se čudim svakog dana, mukama da nađem odgovarajući smeštaj, ogromnim razlikama u načinu života, adaptaciji na novu sredinu i o traženju novog društva uz veliku nostalgiju za svim prijateljima koje imam u Srbiji i širom sveta – u narednim tekstovima.

A vi mi slobodno prenesite koje vas od ovih tema najviše zanimaju :)