barcelona-Spain2
Destinacije, Španija

Barselona – ušuškana i grandiozna mediteranska lepotica

Prvi utisak o Barseloni, koji sam stekla dok sam se negde iza ponoći vozila taksijem ka hostelu bio je – kakva lepota i kakav divan osećaj širine i prostranstva. Da li zbog načina na koji je izgrađen grad, širokih ulica i divnih fasada zgrada, sve vreme sam imala osećaj ogromne širine i slobode, uz neku prirodnu opuštenost koju nosi sam pogled na palme i more.

U Barselonu sam došla sama na nedelju dana, za novogodišnje praznike, u sopstvenoj organizaciji, što sam i opisala u prethodnom tekstu. Plan je bio da prvog dana odmah ujutru odem na pešačku turu kako bih stekla uvid gde-šta-kako, a zatim napravila neki okvirni plan za dalje. Imala sam već dosta informacija i korisnih podataka od prijatelja koji su već bili tamo, hvala im svima! :)

Gaudijeve kuce

Detaljne informacije o besplatnim pešačkim turama imate na sajtu agencije Sandeman, koja nudi ove ture u više gradova. U Parizu sam se uverila u kvalitet i znanje njihovih vodiča, a pošto sam taj verbalni tip i više volim da saznam nešto kroz razgovor i šetnju nego da satima sedim ispred kompa i čitam, ove informativne pešačke ture su pun pogodak. One su besplatne, ali se očekuje da date bakšiš svom vodiču, koji prema mom mišljenju ne bi trebalo da bude ispod 10 EUR po osobi. Vodiči rade freelance za tu agenciju i agencija im uzima procenat koji dobijaju od bakšiša, što znači da ako ste na primer dali 10 EUR svom vodiču, on će možda zaraditi od vas oko 7 ili 8 EUR. S obzirom na to da vas sve vreme animira, odgovara na pitanja, šeta po gradu oko 3 sata, mislim da pošteno zaradi svaki evro koji dobije.

Tokom šetnje centralnim gradskim jezgrom, čuli smo puno istorijskih podataka od vodiča, a odmah mi je za oko zapala gotska četvrt (Barri Gòtic) i shvatila sam da ću verovatno tu provoditi najviše vremena (što se kasnije i ispostavilo kao tačno). Najdraži momenat tokom cele ture je kada nas je vodič učio da igramo tradicionalni katalonski ples, svi smo se uhvatili za ruke u “kolo” i pratili njegove korake, u sred grada, ispred katedrale. Japanski turisti su nas sa oduševljenjem fotografisali dok smo pokušavali da uhvatimo ritam i smejali se, ali nažalost nemam ni jednu fotografiju tog trenutka.

gotska cetvrt

Tura se završila u predivnom parku Citadela (tu se nalazi i zoološki vrt), odatle je svako nastavio dalje svojim putem, a ja sam rešila da odmah odem i vidim more i da malo sedim pored obale (da, ja sam od onih ljudi kojima ništa na svetu ne može da zameni more).  Ako budem detaljno prepričavala šta sam radila svakoga dana, tekst će biti predugačak, tako da ću sa vama podeliti najjače utiske i zanimljivosti.

Prvo što ćete saznati od lokalaca, koje sam srećom uspela da nađem preko Couchsurfinga, a sa kojima sam se uglavnom nalazila u večernjim časovima na kafi ili u tapas-barovima, jeste da Barselona nije Španija i da se nalazite u Kataloniji, a ne u Španiji. Sa puno strasti će vam objasniti zbog čega smatraju da bi Katalonija trebalo da bude nezavisna od Španije i navešće vam puno razlika u odnosu na ostatak zemlje – od jezika, do kulture i tradicije, prirodnog bogatstva i sl.

Takođe, primetila sam kako skoro svaka terasa na stambenim zgradama ima istaknutu po jednu zastavu. Neki imaju zastavu slobodne Katalonije, a drugi špansku zastavu. Kako su mi objasnili, to rade da bi pokazali “Madridu” koliko je građana Barselone za slobodnu Kataloniju i kako bi se njihov glas i stav jasno video i čuo.

???????????????????????????????

Sve vreme mog boravka tamo vreme je bilo idealno za šetnju – oko 15 stepeni, uz povremeni vetrić i bez i jednog oblaka! Kao naručeno. Barselona je savršen grad za šetnju jer su ulice i trotoari zaista dovoljno široki za šetnju i razgledanje grada, sedenje na kafici i posmatranje prolaznika. Jedino mi se nije nešto posebno dopala čuvena La Rambla – prevelika je gužva, od turista, preko prodavaca raznih đakonija, restorana, kafića, jednostavno – ludnica i previše svega odjednom. Zato sam je pomalo izbegavala i išla pravo u gotsku četvrt, u taj magični deo prepun uskih krivudavih ulica i malih trgova, gde i sa dve mape nekad nisam bila sigurna da idem u pravom smeru :)

rambla

Omiljena ulica za šetnju bila je ulica Passeig de Gracia. Tom ulicom sam se spuštala svakoga dana od hostela do trga Katalonija. Divna široka ulica, prepuna prodavnica (doduše onih skupih), kafića (isto skupljih nego u ostalim delovima), ali to je takav kvart, malo “fensi”, ali jako lep i elegantan, a tu se i nalaze dve čuvene Gaudijeve kuće, Casa Batllo i Casa Mila (La Pedrera). Deo grada Gracia je jako lep i elegantan, a izdvojen malo od gužve najužeg centra (dve stanice metroom ili 15 min peške). To je jako popularan deo kod lokalaca za izlazak i druženje, koji sami kažu da slabo zalaze u turističke delove grada.

???????????????????????????????

Trg Katalonija (Plaça de Catalunya) je centralni gradski trg  – odatle idu autobusi za aerodrom, tu se nalazite sa društvom kako biste dalje istraživali grad ili izašli uveče, odatle kreće pešačka zona – ulica La Rambla i tu se nalazi ogromna robna kuća El Corte Ingles (nije baš jeftina, ali ima svega i svačega, a rasprodaje su krenule tek od 6. januara, tako da nažalost nisam uhvatila period popusta). Ulica u kojoj se nalazi puno radnji (Mango, Zara i sl.) je prva paralelna sa Ramblom i zove se Avinguda Portal de l’Àngel. Bolja je za kupovinu od same Ramble i za nijansu mirnija.

???????????????????????????????

S obzirom da sam konačno shvatila da ne želim više da jurim od jedne do druge znamenitosti dok putujem i da hoću da imam vremena da šetam i sedim na kafi i klopi bez žurbe, da pričam sa ljudima i posmatram prolaznike i upijem atmosferu, trudila sam se da tako obiđem i Barselonu i da budem što više napolju.

Na brdo Montjuic sam otišla zbog pogleda na grad – metroom do Španskog trga, pa onda autobusom do vrha brda. Postoji mogućnost i da na brdo odete žičarom koja ide iz luke, ali ja sam se odlučila za ovu varijantu jer sam čula da su redovi za žičaru veliki. Na vrhu brda se nalazi malo utvrđenje (ulaznica je 5 EUR). Samo utvrđenje nije ništa spektakularno, tako da na vrh vredi otići samo zbog pogleda na grad. Na linku pogledajte šta se još nalazi na brdu i šta bi vas moglo zanimati – tu je i Olimpijski kompleks, kao i par muzeja. Za sve se plaća ulaz i svuda su redovi. Magične fontane koje se nalaze na Španskom trgu nisu radile u tom trenutku jer u zimskom periodu rade samo određenim danima i u određeno vreme. Raspored imate ovde.

Nakon obilaska red je da se popije dobra kafa i malo proba lokalna kuhinja. Vratila sam se naravno u omiljenu gotsku četvrt jer mi je tu najbolji “vibe”. Nekako sam došla do trga na kojem se nalazi glavna katdrala (crkva Sv. Eulalije, ulaz 6 EUR) i tu ugledala sladak bar Bilbao Beria sa tapasima poređanim na šanku. U stvari, mislila sam da su to tapasi, dok nisam otkrila da se zovu “pinxtos“. Pitala sam lokalce da mi objasne razliku između tapasa i pinxtosa – rekli su mi da su tapasi mini verzije jela koje restoran ili bar ima u ponudi, a da su pinxtosi mini sendviči sa različitim namazima i sirevima, šunkama, komadićima ribe i sl.

Bilbao Beria

Princip u ovom baru je da sami sa šanka uzmete koliko želite ovih mini sendviča, sednete i naručite piće od konobara, a konobar će izbrojati čačkalice sendviča na kraju obroka i tako vam naplatiti sve zajedno. Dok sam tako uživala u raznim ukusima i odmarala od obilaska, razmišljala sam da li bi kod nas ovo uspelo i da li bi ljudi zaista pošteno pokazivali svoje čačkalice ili bi pokušali nešto da sakriju. I dalje me zanima!

Jedno od takođe omiljenih mesta na koje sam se vraćala više puta je čuvena pijaca – La Boqueria. Tu sam dolazila i na klopu i u kupovinu suvenira, slatkiša, voća, svežih sokova. Mnogo mi se dopalo što možete da ručate ili da popijete piće na samoj pijaci, što vam ribu i ostale specijalitete spremaju na licu mesta, dok sedite za šankom improvizovanog mini-restorana. I tu je velika gužva tokom celog dana (jer se ulazi pravo iz Ramble na pijacu), ali uglavnom je gužva na samom ulazu, kako idete malo dublje među tezge, tako opada broj ljudi. Ima zaista svega i vredi se vraćati više puta.

Pijaca

Sagrada Familia i Park Guell će vam oduzeti ceo dan, posebno ako nemate kupljene ulaznice unapred, a u prethodnom tekstu sam navela sajtove gde možete da ih kupite. Možete da obiđete i bez ulaznica kao što sam ja uradila, odnosno crkvu ćete videti samo spolja, a park je zaista veliki i možete puno da vidite u njegovom besplatnom delu, odnosno ne morate da plaćate za onaj napopularniji deo koji me podseća na bajku o Ivici i Marici. Do parka možete metroom, a onda imate jedan deo da pređete peške sa velikom uzbrdicom do ulaska u park, tako da za taj izlet ponesite obavezno vodu sa sobom (i nešto za grickanje ako planirate duže da ostanete). U parku je puno uličnih zabavljača, svira se različita muzika, puno ljudi šeta, trči, fotografiše, peva i svira i jako je lepo i živo.

Nova godina se proslavljala organizovanim dočekom na Španskom trgu kod Magičnih fontana sa vatrometom, ali nismo bili tu, već smo dočekali Novu godinu na privatnoj žurci. Tradicionalno se u ponoć jede 12 zrna grožđa, po jedno za svaki mesec u godini i veruje se da ćete tako imati sreće cele godine. Tokom dana su svi kupovali grožđe po pijaci, naravno i ja sa njima :) Negde oko 15-tak minuta pre ponoći, videla sam kako svi kreću da ljušte opnu sa zrna, što me je iznenadilo, pa sam pitala zašto to rade – “Pa da bismo brže pojeli 12 zrna, kako misliš tako brzo da pojedeš svo to grožđe, bez opne ide lakše” :) Onda na TV-u ide odbrojavanje 12 sekundi pre ponoći i kako se čuje zvuk “gong” tako se pojede po jedno zrno grozda. To mi je bio super momenat – posebno što je žurka bila internacionalna, a što su svi odmah prihvatili ovaj običaj i žurili da pojedu sva zrna, iako to nije deo njihove kulture.

???????????????????????????????

Plaža Barseloneta – Ceo prvi januar smo proveli napolju, a pošto su svi bili umorni od žurke, premeštali smo se iz restorana u kafiće, iz picerije u dugu šetnju pored mora, pa na čaj da se ugrejemo, pa onda u tapas bar :) Lokalci su nas vodili u svoja omiljena mesta, a mi smo samo uživali u šetnji, atmosferi i druženju. Šetalište uz obalu, uz Barselonetu je zaista dugačko i lepo i možete da idete sve dok vas noge ne izdaju. Kada se nađete kod spomenika Kolumbu na dnu La Ramble, samo produžite ka marini i nastavite pravo i doći ćete do Barselonete.

Treba živeti pored mora.

Barseloneta

Noćni život

Tapas barovi su jedno od obeležja grada – ima ih na svakom koraku, neki su malo više fensi, neki su baš kao iz serije “Seranovi”. Zavisi šta volite i u kom ste delu grada. Noćni izlasci su se uglavnom svodili na ova mesta, jer su mi svi rekli kako se klubovi pune baš kasno, tek oko 2-3h ujutru, tako da nisam stigla da istražim taj deo noćnog života grada. Kada ste na putu, lako vam dnevni obilazak pređe u večernji izlazak jer najčešće nemate vremena da idete do hotela da se presvlačite u neku odeću “za veče”, već samo nastavljate dalje. Pored gotske četvrti, noćni život je veoma aktivan u delu grada El Born (Passeig del Born). Tu smo izlazili na lokalno piće – vermut koji vam služe iz nekih malih buradi, a naravno ima i puno restorana i kafića, kao i malih trgova, veoma živih i danju i noću, kao što je na primer trg gde se nalazi crkva Santa Maria del Mar (tu su cene malo niže nego na Rambli).

tapas bar

Metro je odlično organizovan, tako da se nećete izgubiti, možete da kupite kartu za 10 vožnji i da nju koristite dok ste tamo (košta 10 EUR). Za 6 dana tamo sam potrošila dve te karte. Inače, ove godine slave 90 godina od početka rada metroa i svuda su po stanicama izlepljene slike prvih vozova i vagona. Malo me uhvatila tuga kad pomislim da mi još nismo ni blizu početka izgradnje metroa…Taj “reality check” stvarno nekad baš teško padne. Iako stalno upozoravaju na krađe u metrou i na Rambli, lično nisam videla nikoga da krade na ulici, iako je bila ogromna gužva.

Moram još samo malo pažnje da posvetim slatkišima :) Odlične čurose možete da probate u lokalima specijalizovanim za tu poslasticu (churreria). Odličan lokal se zove Valor i nalazi se u maloj ulici odmah pored glavne katedrale (prodaju i svoju čokoladu, odlična je). Čurosi su malo masni za moj ukus, ali su ukusni i jedu se tako što se umaču u toplu čokoladu. Zatim je poznat i vanila-krem koji se zove Crema Catalana (puding od vanile sa karamelizovanom koricom), kao i čokolada-kolač Turron (postoji više vrsta, sa različitim punjenjem). Fotografije će vam reći više. :)

bar9

Više fotografija pogledajte u Galeriji.