featured2Paris
Destinacije, Francuska

Jesen u Parizu (kako da odete, a da ne bude skupo)

Ideja da idem u Pariz bila je spontana. Taj grad je uvek nekako bio na listi želja u mojoj glavi, ali uvek negde u onom delu “skupo je, ići ću kad bude prilike”. Kako u životu priliku nekad morate i sami da nađete, a ne samo da čekate, tako je i sad bilo.

Wizz Air je imao tih dana promociju avio karata. Bio je maj mesec prošle godine (2013), i većina nas je bila okupirana organizacijom letovanja, a ne organizacijom obilazaka gradova po Evropi u jesen. Pošto mi naravno “đavo ne da mira”, ipak sam bacila pogled koliko bi bila karta preko Wizz Air-a dok je promocija, dodala i veliki kofer u tom procesu da vidim koliko će biti ukupno i videla – tačno 100 EUR, sa polaskom 3. oktobra, 7 dana. Dodatno možete da uštedite ako dvoje ljudi podeli doplatu za veliki kofer. S obzirom da, kada kupite veliki kofer, imate pravo na 30 kg, moglo bi dvoje ljudi da se spakuje u jedan kofer, čime bi vam karta bila još jeftinija.

Wizz

Razmišljam, da li je moguće da mogu da odem do Pariza i da se vratim, da platim dodatak za veliki kofer i sve to za 100 EUR? Da, moguće, toliko košta  u dinar. U tom trenutku nisam imala saputnika, ali sam ga našla posle kraćeg “ajmo, ajmo, kad ćemo ako ne sad, pa to je samo 100 eur” :) Posle nam se pridružilo još dvoje, tako da smo nas četvoro krenuli put Pariza.

Macarons

Prvo smo kupili karte, a zatim našli i smeštaj. Videli smo odmah da su hoteli skupi, a od prijatelja sam čula kako su im sobe premale za tu cenu i da je to sve preskupo. Rešili smo da nađemo stan preko AirBnB, što je veoma isplativo kad ide veći broj ljudi. Izbor stanova je bio zaista veliki. U kom se arondismanu smestiti? To zavisi šta volite i šta vam je prioritet u Parizu. Na slici možete da vidite kako su arondismani organizovani, u krugovima od 1 do 20. Teško je odrediti gde je “centar” Pariza, ali ako pretpostavimo da je kod Luvra, onda vidite da je ovaj prvi krug u stvari najuži centar grada (arondismani od 1-7).  Tu je naravno smeštaj skuplji, ali sve to zavisi i od sezone kada putujete, kao i kakav stan uzimate.

Uz Senu

Kako smo gledali stanove par dana i nagledali se svakakvih stanova i cena, savetujem vam da obratite pažnju na sledeće:

  • gledajte da li piše da ima “real bed”. Sad će neko reći – kakve ima veze, samo da prespavam, nije bitno – ali, verujte mi da je bitno! Zašto biste plaćali da spavate na nekom klik-klak ležaju kada možete u normalnom krevetu. Bitno je da vam je udobno, jer ćete biti preumorni od obilaženja i poslednje što želite je neudoban krevet.
  • otvorite Google Mape ili sl. i pogledajte koliko je od stana udaljena najbliža metro stanica i koja linija tu prolazi. Udaljenost od metro stanice do stana vam je bitna zbog više stvari: zbog kofera koji ćete morati da vučete, zbog toga što ćete se možda noću kasno vraćati kući pa da znate koliko imate da pešačite od stanice do stana i sl. Važno vam je da znate koja linija tuda prolazi jer ćete svuda ići metroom kada budete obilazili međusobno udaljene znamenitosti, a videćete da ima i puno stanica na kojima se ukrštaju 2 ili 3 metro linije, pa ako vam je to blizu, puno ćete vremena uštedeti.
  • pogledajte da li je kupatilo zaista odvojeno od ostatka stana – koliko god da ovo sada čudno zvuči, videli smo jednu sliku gde je WC šolja bukvalno bila pored kreveta (sad mi je žao što je nismo sačuvali). Neki stanovi su toliko mali, da u stvari nisu stanovi nego sobe pretvorene u “apartmane” za izdavanje. Neverovatno je šta se sve izdaje, tako da dobro pogledajte sve slike i obavezno pogledajte koliko zvanično ima kvadrata taj stan. Slike lako mogu da se nameste tako da stan izgleda veliko, a u stvari je možda samo jedna soba.

Naš stan je bio taman za 4 osobe u 11. arondismanu. Izabrali smo taj deo jer smo pročitali da je miran s jedne strane, a sa druge i da je blizu trga Bastilja gde ima par ulica sa bogatim noćnim životom. Moja jedina zamerka je bilo premalo kupatilo i nedovoljno čisto za moj ukus, ali čujem kako su mala kupatila normalna u tim klasičnim pariskim stanovima. Taj deo u 11. arondismanu (metro stanica Voltaire), kao i deo oko trga Bastilja bih preporučila za smeštaj jer su tu cene OK, a peške za 20 min stižete do Sene. Zgrade i ulice su tu one prave pariske, sa velikim brojem kafića, supermarketa u okolini i sl.

Carte-Paris (Arrondissement)

Cenu stana smo podelili na 4 osobe, svako od nas je dao po 200 EUR, ako saberemo sa cenom karte, iznosi ukupno 300 EUR za 7 noćenja u centru Pariza, po osobi.

Avion Wizz Air-a sleće na aerodrom Beauvais koji je udaljen oko sat vremena vožnje od Pariza. Postoji shuttle bus, naći ćete ga lako, čim izađete iz zgrade aerodroma, sve je lepo označeno. Tu je odmah i trafika gde se kupuju karte, možete odmah da kupite povratnu kartu što će vas koštati 34 EUR. Bus stalno ide, čim se napuni jedan već se puni drugi i brzo kreće, tako da ne morate da trčite i žurite kad sletite. Bus vas ne vozi do samog centra Pariza, već do metro stanice Porte Maillot. Odatle i kreće nazad ka aerodromu, tako da imate to u vidu kada se budete vraćali. Kada izađete iz busa, naći ćete se na velikoj autobuskoj stanici, a zatim imate 2-3 min hoda do same metro stanice linije 1. Ta linija je jako zgodna jer ide kroz sam centar grada. Karte za metro ćete kupiti kada siđete tu u metro stanicu, imate automat i šaltere. Mi smo kupili paket od 10 karata koji nas je koštao oko 13 EUR.

Do stana smo morali da promenimo još jednu metro liniju, što je malo nezgodno sa koferima. Idealno bi bilo naći smeštaj na liniji metroa 1, kako se ne biste mučili sa koferima i sa presedanjima. Tako bih ja uradila da idem ponovo, a tako sam i savetovala prijatelje koji su išli posle mene.

Kad dođete u Pariz prvi put, ne znate kud biste pre. Zato je dobro imati unapred neki okvirni plan kad-šta-kako.

Korisno je znati da je ulazak u muzeje besplatan svakog prvog vikenda u mesecu, ali samo u NEDELJU, za neke muzeje to važi cele godine, a za neke samo u periodu 1.10-31.3. Pogledajte detaljno na sajtu Paris Info da li je i kada besplatan ulazak u muzeje koje vas zanimaju. Naravno, tada je i najveća gužva ispred muzeja.

Šta obavezno uraditi PRE odlaska u Pariz?

Pored pribavljanja informacija o radnom vremenu muzeja, obavezno kupite na netu sve ulaznice koje možete da kupite na taj način, kako biste sebe poštedeli dugog čekanja u redovima. Pošto smo mi bili tamo tokom prvog vikenda u mesecu, nismo kupovali karte za muzeje, ali smo kupili ulaznice za Ajfelov toranj, to možete da uradite na sajtu za kupovinu karata i tu imate detaljno uputstvo. Koštaju 15 EUR po osobi. Na sajtu možete da birate vreme ulaska u toranj,  a može se i desiti da piše da nema više ulaznica za željeni dan. Ako se to desi, nemojte odustajati odmah, jer se i nama desilo da piše da nema više ulaznica, ali smo sajt gledali više puta u toku dana i više dana za redom i stanje se promenilo, tako da smo na kraju kupili za željeni dan. Ulaznice obavezno odštampajte sa svog maila pre odlaska u Pariz. Kada imate kupljene ulaznice na ovaj način, ulazite mnogo brže i ništa ne čekate jer ste na potpuno zasebnom ulazu od drugih. A kada budete videli koliki su redovi, biće vam drago što ste to uradili.

Ispred ML

Bezbednost

Dok se vozite metroom, posebno na liniji br.1, stalno će vas preko razglasa upozoravati na pazite na torbe. Mi jesmo pazili kao što uvek i radimo kada putujemo, tako da mi se čini da ovde nismo pazili više nego inače, nego smo zbog tih stalnih upozorenja preko razglasa nekako možda bili svesniji toga da to može da se desi. Ništa se neprijatno nije desilo, gužve jesu velike, posebno u špicu, ali ako se ceo život vozite GSP-om i ovde čuvate stvari, onda u Parizu ne morate ništa više od toga da radite.

Sa tornja

Pre odlaska u Pariz, na netu sam čitala da postoji klasična prevara za turiste, kada vam prilazi dvoje dece-tinejdžera, gde jedno traži od vas da nešto potpišete (navodno neku podršku za osobe sa invaliditetom) i posle vam traži neki novac koji naravno nema veze sa invalidima, već je obična prevara, a drugo dete vas za to vreme zamajava i skreće pažnju ili  možda džepari. Pročitam ja to i pomislim – nema šanse da nas tako “uhvate”, sad znamo za foru.

Međutim, dok smo se šetali niz Marsova polja nakon posete Ajfelovom tornju i išli lagano niz park, odjednom se ispred naš stvoriše dve devojčice sa baš tom pričom – da nešto potpišemo, da podržimo i sl. Klasična fora o kojoj sam čitala. Samo bih produžila da se Mr. M nije zaustavio da potpiše uprkos mom negodovanju. Srećom nas nisu odžeparili i prošli smo tako što im je dao 1 eur.

Osim tog malog “incidenta”, nikakvih drugih neprijatnosti nije bilo. Doduše, nismo zalazili u udaljena naselja i “geta”, već smo bili uglavnom u užem gradskom jezgru, ali opšti utisak je da je bezbedan grad.

Kafic

Jeste li posetili Pariz? Zanimaju me i vaši utisci!