Marmaris ili Alanja – prednosti, razlike, utisci
Često me prijatelji pitaju – Šta preporučuješ u Turskoj, koje mesto? Gde da idemo na more?
Pored Istanbula, o kojem sam već detaljnije pisala, posetila sam i Marmaris (još u studentskim danima) i nakon par godina i Alanju.
Ova dva mesta se veoma razlikuju i drago mi je što sam ih oba posetila, baš kako bih mogla da uporedim utiske.
Putovanje u Marmaris je bio moj prvi susret sa Turskom obalom. U to vreme je Turska bila jako popularna i sećam se sam odabrala Marmaris baš zato što su i plaža i grad u jednom – odnosno sve može peške ili dolmušima (mini busevima), ne morate da iznajmljujete auto. Bile smo smeštene u hotelu Emre Beach, u delu Marmarisa bliže Ičmeleru. Gradić ima jednu veliku plažu koja kreće od luke i obuhvata ceo zaliv, a odmah pored Marmarisa je i manje mesto, sa možda i lepšom plažom – Ičmeler.
Deo plaže Marmarisa koji je bliže starom gradskom jezgru i luci je lošiji, tako da je bolje izabrati hotele koji su malo dalje od luke (to je oko 20 min hoda). Sama plaža u Marmarisu je veoma uska, što mi se lično nije dopalo. Činilo mi se da su hoteli u potpunosti zauzeli plažu ležaljkama i da ne znam šta rade gosti čiji hoteli nemaju svoj deo na plaži. Kao ni šta rade ljudi koji su, na primer, došli iz nekog drugog mesta da se tu kupaju.
Za moj ukus, plaža je pretrpana i prevelika je gužva (možda zato što je bio špic sezone). Gradić je veoma sladak i puno možete da šetate, a i da kupujete. Sećam se kako bismo krenule do grada, a na usput pokupovale toliko sitnica da smo morale da se vraćamo u hotel da ostavljamo pa da opet izlazimo
Uz samu luku nalazi se veliki broj kafića i restorana, a u samom starom gradu ima i Bar Street, tako da je mesto veoma živo. Takođe duž cele glavne ulice možete da sednete negde na večeru ili na piće, što je dobro ako niste raspoloženi da šetate do luke i starog grada. Dolmuši idu ceo dan i uveče (tada su išli do 1h noću) i staju ispred svakog hotela, samo je potrebno da najavite svoj izlazak, odnosno da naglas vozaču kažete ime hotela.
S obzirom na to da je Marmaris uvučen u zaliv, voda je mirna i nema talasa. Još jedna prednost Marmarisa je ta što su vam izleti kao što su Efes i Pamukale mnogo bliži nego da idete iz Alanje. Takođe, s obzirom na to da se grad nalazi tačno naspram grčkog ostrva Rodos, postoje svakodnevni izleti. Mi tada nismo išle jer su nam trebale vize za EU u tom periodu.
Nažalost, nismo išle u Efes i Pamukale i to samo zato što sam još prvog dana, kada su nas vodili u fabriku kožnih jakni kupila mantil i tu potrošila veći deo svog novca predviđenog za letovanje.
Naivno, znam, ali mladost-ludost. Makar sam ga dobro iznosila
Alanja mi je pružila potpuno drugačiji doživljaj od Marmarisa. Prvo, mesto je mnogo veće od Marmarisa, odnosno čine ga dve velike uvale, jedna polovina Alanje je na Kleopatrinoj plaži, dok je druga na Kejkubat plaži. Na sredini je centar grada, a plaže su međusobno podeljene stenovitim poluostrvom.
Mi smo bili smešteni u hotelu na Kleopatrinoj plaži, a to sam izabrala nakon što sam čitala razne forume gde su skoro svi pisali o nekim stenama u vodi na Kejkubat plaži, a hvalili Kleopatrinu kao mnogo bolju za kupanje. S obzirom da nisam posetila Kejkubat, ne mogu da tvrdim da je stvarno tako. Izabrali smo hotel Kleopatra Beach. Samo pređete ulicu i na plaži ste. Sam hotel je korektan, prosečan, 3 zvezdice.
Što se tiče Kleopatrine plaže, mogu reći da je to jedna od najlepših plaža koje sam videla. Prvo, veoma je dugačka i dovoljno široka da mogu svi posetioci da stanu bez onog utiska da vam neko sedi nad glavom ili da vam je put/kafić/šetalište odmah iznad glave (taj sam utisak imala u Marmarisu). Ulaz na plažu je slobodan, a suncobrane i ležaljke možete da iznajmite ako želite.
Za razliku od Marmarisa gde postepeno idete ka dubini, ovde dubina kreće praktično odmah. Veliki je nagib, tako da kada su malo jači talasi, nije baš svejedno izaći iz vode jer vam noge propadaju u pesak, a talas vas vuče nazad. Bilo je par dana sa jačim talasima (i crvenom zastavicom), što je bilo i očekivano jer je ovo ipak otvoreno more.
Takođe, samo more mi se više dopalo u Alanji, čisto je, divne boje i imate osećaj širine i nepreglednog morskog prostranstva. Iz Alanje možete da odete na razne izlete. Mi smo sve rezervisali preko lokalnih agencija, koje ćete naći na svakom koraku. Dok uveče šetate, agenti će vam najčešće i sami prilaziti i nuditi izlete.
Pored izleta u tursko kupatilo (spa day), preporučujem i sledeće izlete:
- Tura po Alanji (Alanya city tour) – ovde ćete obići čuvenu Dalmataš pećinu, jedno od najčuvenijih znamenitosti grada (slučajno je otkrivena 1948. godine i kažu da je lekovita za disajne puteve), popećete se na poluostrvo koje deli grad na dve plaže i na čijem se vrhu nalazi staro utvrđenje, važno za odbranu od gusara koji su nekada pretili ovom gradiću (Alanya castle) i videti Red Tower (Crvenu kulu, takođe jedno od obeležija grada).
- Vožnja brodićem po okolnim plažama (Boat tour) – divan izlet gde uživate na brodu, kupate se na otvorenom moru i uvalama u okolini Alanje.
- Aspendos i Side – ovo je izlet za ljubitelje istorije i obilazak znamenitosti, amfiteatara i ruševina. Iako je zaista bila velika vrućna, otišli smo na ovaj izlet i nismo se pokajali, puno toga ćete videti: prelepe vodopade, antički grad Aspendos sa očuvanim amfiteatrom i Side, drevni grčki grad gde još uvek možete da vidite ostatke Apolonovog hrama.
- Krstarenje rekom Manavgat – ovo je jedan spori, opuštajući izlet, pomalo dosadnjikav za nas dinamične tipove. Lagano krstarite i dolazite do mesta gde se reka uliva u more, tako da, ako izađete na poluostrvo, možete da se kupate malo u reci, malo u moru. U povratku će vas, dok ručate na brodu, zabavljati trbušna plesačica i na kraju ćete i vi igrati trbušni ples sa njom (da, da i ja sam)
Jedna od mana Alanje u odnosu na Marmaris je vlaga. U periodu kada smo mi bili (kraj jula-početak avgusta), pored zaista velike vrućine, ogromna je i vlaga. To se manifestuje tako što obučete lepu majicu za grad, a onda ona bude potpuno mokra posle 10 min šetnje. Takođe sam pokušala da poslednji dan tamo izdržim duže na plaži, da se kupam i sunčam jer sam mislila da “imam sad boju, neću izgoreti i nije strašno vruće”, ali je prosto nemoguće biti na plaži posle 11h pre podne, čak ni pod suncobranom jer sunce stvarno prži. Možda je Alanja za nijansu prijatnija u junu/septembru.
Hrana je u oba mesta bila odlična. Često čujem od prijatelja kako kukaju da u Turskoj “nema dovoljno mesa”, ali ja to nisam primetila. Švedski sto u hotelima je prebogat, mesa ima sasvim dovoljno, salata i jela od povrća ima više nego što možete da zamislite. O slatkišima da ne govorim, sve znamo Uostalom, da li vam je zaista potrebna velika količina mesa na +40 stepeni? Mislim da je kuhinja sasvim u skladu sa podnebljem, temperaturom i načinom života. Pored toga, uvek možete da uzmete kebab na ulici ako se uželite.
Marmaris ili Alanja, šta vi mislite?
Ja sam se vratila iz Alanje pre tri nedelje. Fino si sve opisala. Majbolje je ici u junu, jer je tada klima odlicna, nema toliko vlage i temperatura mora je odlicna. Kleopatrina plaza je mnogo bolja od ove Kejkubat.Ja sam bila smestena u hotelu Bujuk, koji je prakticno u centru grada. Osoblje je veoma usluzno, medjutim iznenadila sam se da u hotelu sa 4 zvezdice vecina osoblja ne govori engleski (nivo im je otprilike a1, a2). Uglavnom svi govore ruski i tu i tamo nemacki. Turci na ulici su jaako naporni, prakticno bi se skinuli goli i odigrali bukacaka ples samo da udjete u prodavnicu ili sednete u kafic. To me je jako nerviralo, jer bas nemaju takta, tako da onima kojima ovo smeta savetujem da bolje ne idu uopste u Tursku. Oni su pravi trgovci, cak ce vas i lagati (kao nas na brodu) samo da kupite kartu. Receno nam je da tura traje 5 sati, a trajala je 4
I nista od tih kornjaca i delfina koje smo trebale da vidimo, kao ni pecine, gde je zapravo zabranjeno da se ide, ali u njihovom prospektu to stoji. Obisle smo i Dimcaj reku, mislim da to kao izlet nisi navela. Tamo je lepo, kao neki splavici u vidu divana na reci, i vodopad i tobogan za spustanje. teka je ledena, ali ljudi se kupaju…za sve na ulici se cenjajte jer mozete proci jako povoljno. Cene su sve skoro iste kao u Beogradu.Najbolja mesta za za izlazak su diskoteka Robin Hud (ima 3 sprata sa razlicitim muzikom) i Havana…
Hvala puno na svežim utiscima Cenkanje je obavezno, slažem se! Ta njihova upornost jeste malo too much za nas, i to se slažem i baš zna brzo da dosadi. Valjda se nekako ljudi mentalno pripreme da je to tamo tako, pa ili ne obraćaj pažnju ili se nerviraš….I meni je smetalo jer u nekom trenutku izgubiš živce za cenkanje.
Marmaris ne jer (uz rizik da zvučim blazirano) čim naši masovno idu tamo i to autobusom, teško da je to nešto što će se meni svideti (već vidim peščane plaže i minijaturne apartmane jedan drugom na glavi).
Mi smo išli u Alanju 2011. u MAJU (21-19.). Termin je bio pun pogodak. Noću se pokrivaš ćebetom, danju možeš lepo da izgoriš ako ne paziš. Voda malo friška, ali šta ima veze. I mnogo se više kalorija troši u hladnoj vodi 😛 Sezona tad tek počinje, pa nema gužvi ni u hotelu ni po gradu.
Možda je skuplje nego Marmaris, ali je avionom (krenuli u 6, u 13 smo već bili gotovi sa ručkom i otišli na kupanje). Imali smo fenomenalnu sobu (hvala renomiranoj turističkoj agenciji). Hotel Antique Roman Boutique (eksterijer mu je da plačeš od smeha ali je krajnje prijatan u svakom smislu). Osoblje je bilo ljubazno i predusretljivo, mada stvarno engleski jedva da znaju. Jedna od retkih mana je što nam za 7 dana nisu promenili posteljinu ni peškire (opomenuli smo ih ali “evo sad će”). Hrana vrh za nas koji volimo bregove mesa i bregove salate. Kolači vrhunski, ali samo oni turski. Glupi rusi su se tukli za kolač koji je u suštini hleb preliven roze fondanom. :puke:
E sad, mnogo je pomoglo to što smo iznajmili bajseve. Prva dva dana neke krševe tu na glavnoj štrafti, posle smo uzeli bolje. Obišli smo ruševine grada Hamaxia iznad grada (doneli i neke divlje suvenire odatle) i sela iznad grada, ceo grad preštraftali, išli do pećine Dimcay. Ostalo je toliko toga što nismo stigli da vidimo, a hteli smo. Akcijali smo svakog dana – obilan doručak, trpanje voća u ranac , ručak preskočimo jer smo ko zna gde na bajsevima, popodne kupanje u lokalu i večera u hotelu. Ima jedna minijaturna stenovita plaža pored grada na kojoj nema nikoga, ali neću da vam kažem gde je
Velika greška je otići u Alanju a ne posetiti njihov prebogati MUZEJ, koji je krcat eksponatima. U blizini je i odlična sladoledžinica kod nekog čičice.
Na glavnu tvrđavu nismo išli (samo na crvenu kulu) pod parolom “imamo mi i Kalemegdan, nećemo se ovde oduševiti za 10 evra”. Sa Kleopatrine plaže smo “planinarili” stenama levo, ka špicu poluostrvčeta. Tamo se lako nađu usamljeni silazi u vodu na stenju.
Da, od prodavaca suvenira mi se plakalo koliko su dosadni. Prosto nemam strpljenja za to.
Zaključak – i dalje planiramo da se tamo vratimo za neko letovanje!!